Evropsko prvenstvo za igrače do 21 godine, održano u junu 2019. godine u Italiji i San Marinu, trebalo je da predstavlja krunu i konačni iskorak jedne od najtalentovanijih generacija u istoriji srpskog fudbala. Pod vođstvom selektora Gorana Đorovića, mlada reprezentacija Srbije protutnjala je kroz kvalifikacije bez ijednog poraza, ulivajući ogromnu nadu fudbalskoj javnosti pred okršaje sa evropskom elitom. Međutim, ono što je viđeno na stadionima u Trstu i Trstu/Trstu (Nereo Roko) i Ređo Emiliji pretvorilo se u jedan od najtežih i najneprijatnijih rezultatskih padova u istoriji mlađih reprezentativnih selekcija Srbije.

Put do Italije: Kvalifikaciona dominacija pod Goranom Đorovićem

Kvalifikacioni ciklus za plasman na Evropsko prvenstvo 2019. godine počeo je u kasno leto 2017. godine, a reprezentaciju Srbije preuzeo je Goran Đorović, nekadašnji proslavljeni defanzivac Crvene zvezde, Selte i Deportivo La Korunje. Đorović je dobio u zadatak da ukomponuje generaciju igrača rođenih 1996. godine i mlađih, među kojima su bili osvajači svetskog zlata sa Novog Zelanda 2015. godine, ali i izuzetno talentovani fudbaleri iz ulaznog 1997. i 1998. godišta.

Srbija je izvučena u Grupu 7, gde su joj rivali bili Rusija, Austrija, Severna Makedonija, Jermenija i Gibraltar. Od samog početka kvalifikacija, mlada reprezentacija je prikazivala izuzetno efikasan, moderan i napadački fudbal. Ciklus je otvoren pobedom nad Gibraltarom u Jagodini (4:0), a zatim je usledio ključni niz pobeda na gostovanjima koji je trasirao put ka prvom mestu u grupi.

Posebno su impresivne bile pobede protiv direktnih konkurenata. Srbija je savladala Severnu Makedoniju u Skoplju sa 2:0, a potom je u dramatičnom meču u Starijoj Pazovi pobedila Rusiju rezultatom 3:2. Trijumf nad Austrijom u Salcburgu (3:1) učvrstio je Đorovićev tim na prvom mestu tabele. Nastavak kvalifikacija donio je rutinske pobede nad Jermenijom (1:0 u gostima i 0:0 u Novom Sadu), ponovni trijumf nad Severnom Makedonijom (2:1), te pobedu protiv Rusije u Nižnjem Novgorodu (2:1), čime je vizirano prvo mesto.

Kvalifikacije su završene bez ijednog poraza – sa osam pobeda i dva remija, uz gol-razliku 23:5. Srbija je bila jedna od samo nekoliko reprezentacija na kontinentu koje su sa superiornim učinkom obezbedile direktan plasman na završni turnir. Luka Jović je izrastao u prvu zvezdu kvalifikacija postigavši sedam golova, dok su Nemanja Radonjić i Andrija Živković pružali vrhunske partije po krilnim pozicijama.

| Utakmica (Kvalifikacije) | Rezultat | Strelci za Srbiju | | :--- | :--- | :--- | | Srbija - Gibraltar | 4:0 | Živković, Pantić, Jović, Radonjić | | Severna Makedonija - Srbija | 0:2 | L. Ilić, Karabatić (og) | | Rusija - Srbija | 1:2 | Jović, Lutovac | | Austrija - Srbija | 1:1 | Radonjić | | Jermenija - Srbija | 0:1 | Lutovac | | Gibraltar - Srbija | 0:6 | Lukić (2), Jović (2), Gajić, Šaponjić | | Srbija - Severna Makedonija | 2:1 | Šaponjić, Ranđelović | | Srbija - Rusija | 3:2 | Panjkov (og), Jović (2) | | Srbija - Austrija | 0:0 | - | | Srbija - Jermenija | 0:0 | - |

Očekivanja i sastav: Zvezde sa Evropske pozornice

Pred polazak u Italiju, očekivanja srpske sportske javnosti bila su na najvišem mogućem nivou. Razlog za to nije bio samo besprekorno odrađen kvalifikacioni ciklus, već i impresivan igrački kadar kojim je Goran Đorović raspolagao. U sastavu su se nalazili fudbaleri koji su već imali ozbiljno iskustvo u seniorskom fudbalu, nastupajući u najjačim evropskim ligama.

Na čelu napada bio je Luka Jović, u tom trenutku najtraženiji mladi napadač Evrope. Jović je iza sebe imao fantastičnu sezonu u Ajntrahtu iz Frankfurta sa kojim je stigao do polufinala Lige Evrope i postigao 27 golova u svim takmičenjima, što mu je obezbedilo transfer u Real Madrid vredan 60 miliona evra neposredno pre početka turnira. Uz njega, u napadu je bio i Nemanja Radonjić, krilni napadač koji je prešao iz Crvene zvezde u Olimpik iz Marselja, kao i Andrija Živković, standardni prvotimac Benfike i kapiten ove generacije.

Obrana je bila oslonjena na Nikolu Milenkovića, koji je već bio nezamenljiv u prvoj postavi Fiorentine i seniorske reprezentacije Srbije, te Vukašina Jovanovića iz Bordoa. U veznom redu su delovali Saša Lukić (Torino), Danilo Pantić (Partizan) i Uroš Račić (Valensija/Tenerife). Očekivalo se da ova ekipa, prožeta pobedničkim mentalitetom sa Novog Zelanda i nadograđena igračima iz vrhunskih evropskih klubova, prođe grupu i bori se za plasman u polufinale, što bi ujedno donelo i vizu za Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine.

U nastavku je kompletan zvanični roster reprezentacije Srbije do 21 godine koji je licenciran za Evropsko prvenstvo 2019. u Italiji i San Marinu:

Broj Pozicija Igrač Datum rođenja Klub (2019) Nastupi/Golovi (U21)
1 Golman Boris Radunović 26. maj 1996. Kremoneze (Atalanta) 16 / 0
2 Odbrana Milan Gajić 28. januar 1996. Crvena zvezda 25 / 2
3 Odbrana Aleksa Terzić 17. avgust 1999. Grafičar (Crvena zvezda) 4 / 1
4 Vezni red Nikola Milenković 12. oktobar 1997. Fiorentina 7 / 0
5 Odbrana Erhan Mašović 22. novembar 1998. Trenčin (Klub Briž) 11 / 0
6 Vezni red Uroš Račić 17. mart 1998. Tenerife (Valensija) 9 / 0
7 Napad Luka Adžić 17. septembar 1998. Anderleht 8 / 0
8 Vezni red Danilo Pantić 26. oktobar 1996. Partizan (Čelsi) 12 / 3
9 Napad Luka Jović 23. decembar 1997. Real Madrid (Ajntraht Frankfurt) 14 / 7
10 Vezni red Andrija Živković 11. jul 1996. Benfika 29 / 11
11 Napad Nemanja Radonjić 15. februar 1996. Olimpik Marselj 8 / 2
12 Golman Dragan Rosić 15. novembar 1996. Mladost Lučani 1 / 0
13 Odbrana Miroslav Bogosavac 14. oktobar 1996. Čukarički 10 / 0
14 Odbrana Vukašin Jovanović 13. maj 1996. Bordo 24 / 0
15 Odbrana Svetozar Marković 23. mart 2000. Partizan 3 / 0
16 Vezni red Saša Lukić 23. oktobar 1996. Torino 18 / 3
17 Vezni red Luka Ilić 2. jul 1999. NAC Breda (Mančester Siti) 5 / 1
18 Napad Dejan Joveljić 7. avgust 1999. Crvena zvezda 5 / 0
19 Vezni red Lazar Ranđelović 5. avgust 1997. Radnički Niš 4 / 1
20 Vezni red Saša Zdjelar 20. mart 1995. Partizan 19 / 0
21 Napad Ivan Šaponjić 2. avgust 1997. Benfika B 10 / 2
22 Odbrana Bogdan Vranić 24. jul 1998. Voždovac 0 / 0
23 Golman Miloš Ostojić 21. april 1996. Subotica 0 / 0

Turnir u Italiji: Hronologija rezultatskog sloma

Žrebom održanim u Sant'Agati Bolonjezeu, Srbija je smeštena u Grupu B zajedno sa selekcijama Nemačke, Danske i Austrije. Svi mečevi grupe igrani su na stadionu "Nereo Roko" u Trstu i stadionu "Mapei" u Ređo Emiliji. S obzirom na sistem takmičenja u kom su samo pobednici tri grupe i najbolja drugoplasirana ekipa išli u polufinale, prostora za kiks praktično nije bilo.

Prvo kolo: Hladan tuš protiv Austrije u Trstu

Prva utakmica, odigrana 17. juna 2019. godine u Trstu pred oko 5.000 gledalaca, donela je neočekivani šok za izabranike Gorana Đorovića. Iako je Srbija važila za favorita protiv Austrije, rivala kojeg je u kvalifikacijama pobedila na njegovom terenu, na terenu je viđena sasvim drugačija slika.

Austrija je ušla u meč znatno agresivnije, organizovanije i sa jasnim planom kako da neutrališe napadački potencijal Srbije. U 37. minutu, nakon intervencije VAR tehnologije, priznat je gol Hanesa Wolfa za vodstvo Austrijanaca od 1:0. Srbija je delovala bezidejno u napadu; Luka Jović je bio potpuno odsečen od sredine terena, dok su pokušaji Radonjića i Živkovića sa krila lako zaustavljani.

U drugom poluvremenu situacija se dodatno pogoršala. U 75. minutu, defanzivni vezni Vukašin Jovanović dobio je direktan crveni karton zbog izuzetno oštrog starta nad Wolfom, koji je tom prilikom zadobio težak prelom noge. Samo tri minuta kasnije, Saša Horvat je iz slobodnog udarca savladao Borisa Radunovića i postavio konačnih 2:0 za Austriju. Bio je to najgori mogući početak turnira, ali prave nevolje su tek sledile.

Šematizovani pregled prvog kola (Grupa B):
Srbija U21 0 : 2 Austrija U21
(Wolf 37', Horvat 78' - Crveni karton: V. Jovanović 75')

Drugo kolo: Istorijski debakl protiv Nemačke u Ređo Emiliji

Subota, 20. jun 2019. godine, ostala je upisana crnim slovima u istoriju mlađih reprezentativnih selekcija Srbije. Na stadionu "Mapei" u Ređo Emiliji, Nemačka – aktuelni šampion u tom uzrastu – priredila je fudbalsku lekciju srpskom timu i pobedila sa ubedljivih 6:1.

Kolo sreće se pokrenulo već u 28. minutu kada je Marko Rihter doveo Nemce u vodstvo. Do kraja prvog poluvremena, golgeter Frajburga Luka Valdšmit postigao je dva pogotka (u 30. i 37. minutu) i prosto razbio odbranu Srbije u kojoj su Milenković i Mašović delovali potpuno nemoćno pred brzom transformacijom Nemačke.

U drugom poluvremenu raspad igre Srbije se nastavio. Janik Dahrud je u 69. minutu povisio na 4:0, da bi Valdšmit u 79. minutu kompletirao svoj hat-trick za 5:0. Jedini pogodak za Srbiju na celom turniru postigao je Andrija Živković u 85. minutu iz jedanaesterca, nakon što je u kaznenom prostoru srušen Luka Adžić. Ipak, tačku na ovaj katastrofalan meč stavio je Arne Majer u 90. minutu fantastičnim udarcem sa distanca za konačnih 6:1. Ovo je bio najteži poraz mlade reprezentacije Srbije na evropskim šampionatima još od osamostaljenja zemlje.

Treće kolo: Bezvoljni oproštaj protiv Danske

Sa nula bodova i gol-razlikom 1:8, Srbija je u poslednji meč protiv Danske u Trstu (23. jun) ušla bez ikakvih šansi za prolaz dalje, ali se očekivalo da ekipa odigra za čast i popravi katastrofalan utisak. Selektor Đorović je napravio nekoliko izmena u sastavu, izostavivši pojedine nosioce igre.

Međutim, i ovaj susret je pokazao dubinu krize u kojoj se tim nalazio. Danska je povela u 21. minutu golom Jakoba Bruna Larsena, koji je iskoristio nesmotrenost srpske odbrane. Srbija je pokušavala da stvori šanse preko Jovića i Ranđelovića, ali su ti pokušaji bili delimični i bez prave završnice.

U 51. minutu, Jakob Rasmusen je posle prekida postigao drugi gol za Dance i postavio konačan rezultat 2:0. Srbija je turnir završila sa sva tri poraza, uz ukupnu gol-razliku 1:10, zauzevši poslednje mesto u Grupi B i 12. mesto od ukupno 12 učesnika na prvenstvu.

| Kolo | Utakmica | Rezultat | Stadion | Strelci za Srbiju | | :--- | :--- | :--- | :--- | :--- | | 1. kolo | Srbija - Austrija | 0:2 | "Nereo Roko", Trst | - | | 2. kolo | Nemačka - Srbija | 6:1 | "Mapei", Ređo Emilija | Andrija Živković 85' (p) | | 3. kolo | Danska - Srbija | 2:0 | "Nereo Roko", Trst | - |

Tabela Grupe B na EURO U21 2019.

Završna tabela Grupe B verno prikazuje potpunu dominaciju Nemačke i potapajući učinak reprezentacije Srbije, koja je jedina na celom turniru uz Englesku (iz grupe C) ostala bez pobede, ali sa znatno lošijom gol-razlikom.

Poz. Reprezentacija OU P N I DG PG GR Bod.
1. Nemačka 3 2 1 0 10 3 +7 7
2. Danska 3 2 0 1 6 4 +2 6
3. Austrija 3 1 1 1 4 4 0 4
4. Srbija 3 0 0 3 1 10 -9 0

Analiza neuspeha: Kako je zlatni potencijal potonuo?

Rezultatska katastrofa u Italiji bila je predmet dubokih analiza i žestokih kritika srpskih fudbalskih stručnjaka, medija i navijača. Nekoliko ključnih faktora izdvojeno je kao uzrok drastičnog pada forme tima u odnosu na kvalifikacioni period.

1. Fizička i psihička iscrpljenost glavnih igrača

Najbolji igrači ove generacije iza sebe su imali izuzetno naporne klupske sezone. Luka Jović je odigrao preko 40 utakmica za Ajntraht i bio pod ogromnim pritiskom javnosti zbog transfera u Real Madrid koji se realizovao neposredno pred turnir. Nikola Milenković je pregurao tešku sezonu u Seriji A, dok su Radonjić i Živković imali promenljivu minutažu u svojim klubovima. Na samom turniru ekipa je delovala sporo, bez neophodne svježine i trkačke moći da se suprotstavi fizički dominatnim ekipama poput Nemačke i Danske.

2. Taktika i vođenje tima od strane stručnog štaba

Selektoru Goranu Đoroviću zamerena je nesposobnost da prilagodi taktički pristup znatno jačim rivalima. Srbija je u kvalifikacijama navikla da kontroliše posed protiv slabijih protivnika, ali na završnom turniru taj sistem nije funkcionisao. Formacija 4-2-3-1 ostavljala je ogromne rupe u veznom redu, gde Lukić i Pantić nisu uspevali da pokriju prostor ispred poslednje linije odbrane. Proprotok lopte je bio spor, a tranzicija po izgubljenoj lopti katastrofalna, što je Nemačka surovo kaznila iz brzih kontranapada.

3. Narušena hemija i atmosfera u ekipi

Za razliku od šampionske generacije sa Novog Zelanda, koju je krasilo nepokolebljivo jedinstvo, u Italiji je bilo vidljivo da u ekipi ne vlada dobra atmosfera. Pojedini mediji su izveštavali o nezadovoljstvu nekih igrača minutažom, kao i o nepristupačnosti zvezda tima prema ostalim saigračima. Nakon poraza od Austrije u prvom kolu, tim se potpuno raspao na psihološkom planu, a crveni karton Vukašina Jovanovića samo je ogolio nervozu i nemoć koja je vladala u redovima "orlića".

[ Fizička iscrpljenost ]

Nedostatak trke i duela

[ Taktička krutost ]

Rupe u odbrani i spora tranzicija

[ Naruszena hemija ]

Gubitak reakcije posle prvog primljenog gola

Epilog i posledice po srpski fudbal

Završetkom nastupa u Italiji, Goran Đorović je napustio funkciju selektora mlade reprezentacije. Njegov mandata pamtiće se po dva potpuno oprečna lica: besprekornim kvalifikacijama i najgorem nastupu na jednom završnom turniru u istoriji srpskog fudbala u tom uzrastu.

Ovaj neuspeh imao je i dugoročnije posledice. Srbija je propustila priliku da se plasira na Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine (za šta je bilo potrebno ući u polufinale turnira), čime je nastavljen dugogodišnji post srpskog fudbala na Olimpijskim igrama koji traje još od Pekinga 2008. godine.

Što se tiče samih igrača, većina njih je nastavila uspešne karijere u seniorskom fudbalu. Nikola Milenković, Saša Lukić, Nemanja Radonjić i Luka Jović postali su standardni članovi "A" reprezentacije Srbije, sa kojom su kasnije nastupali na Svetskom prvenstvu u Kataru 2022. i Evropskom prvenstvu u Nemačkoj 2024. godine. Ipak, gorka uspomena na tršćansko i ređijansko leto 2019. ostala je kao upozorenje da sam talenat i ime na papiru ne znače ništa ukoliko ekipa na teren ne izađe sa maksimalnom pripremljenošću, taktičkom disciplinom i kohezijom. EURO U21 2019. godine zvanično je stavio tačku na ciklus jedne generacije od koje se očekivalo zlato, a koja se kući vratila sa najtežim lekcijama u karijeri.